Moj krš
Tu di stina ljubi more
tu je loza roda moga
di se sunce moru smije
tu u srcu Dalmacije
Dobro jutro kršu moj,
ljubin tebe, kamen tvoj...
Stoljeća prolaze, eto
prolaze lita i zime
ti si kršu uvik tu
traješ i grliš
i ovo vrime
Jutron se budin
opijen mirison
šmrike, cmilja i drače
i čujen cvrkut ptice
što ti piva
i u tebi skače
Tu u srcu Dalmacije
milošću svojon sunce grije,
a i vitar s mora,
divlji vali
opet su te okupali
Okupane tvoje škrape
napunjene sve sa soli
lipo mi je uvik doći
kršu mome
kojeg volin
Svi su naši ovi krši
širon lipe Dalmacije
okupani suncen, vitron
di bor vitak k nebu strši
di se sunce moru smije
© Slavko Klapan Ćave (1962)
Povratak na odabir autora